уторак, 5. април 2011.

Raciklirana kutija


Neki kreativni projekti se čoveku nametnu sami od sebe!
Imala sam nameru da se pozabavim nečim drugim zapravo, ali ispalo je da mi je potrebno nešto u čega bih ostavila svoje gel-olovke, jer nikako nisam pronalazila odgovarajuće mesto gde bih ih smestila, a da mi uvek budu pri ruci i složene u redu.
Tegli i čaša za pribor i četke na radnom stolu imam sasvim dovoljno, i nije mi neki izazov bilo da još jednu bojim i guram je među postojeće, pa sam rešila da napravim zanimljivije spremište.
U nedostatku adekvatnijeg materijala, a potstaknuta ekološkom svešću i potrebom za recikliranjem, pod ruke mi je pala jedna kutija koju sam tih dana donela iz obližnje prodavnice.
Dakle, ako ste i vi dokoni ili ako volite da se igrate kartonom i bojama, i  želite nečim da uposlite sebe i klince za vreme ovih nekoliko hladnih dana dok opet ne grane sunce, potrebna vam je obična kartonska kutija, lenjir, skalpel, lepak i malo boja.
Preporučujem kutiju u koju se pakuje omekšivač Lenor, pravljena je od debele i čvrste lepenke, kad se precizno iseče - s njiom može da se radi kao sa šperpločom.
Zamislila sam da moja kutijica ima dimenzije 21x9x5cm, pa sam po tome isekla stranice skalpelom (vodite računa o debljini lepenke i uklapanju, ako ste dobro slušali svog nastavnika iz tehničkog u osnovnoj, ovo će biti mačji kašalj!). Najjednostavniji način sečenja ove vrste kartona je da kad iscrtate oblik, skalpelom pomoću metalnog lenjira prvo zasečete po linijama pa onda sečete, rez će biti potpuno prav i precizan.

Lepkom (običan drvofiks je idealan) ulepite stranice i pustite je da se potpuno osuši.

Pošto je lepenka šupljikava, da bih zatvorila ivice koje se vide, od običnog papira sam isekla trake širine 0,45mm i pokrila otvorene delove.

Zatim sam belom bojom grudnirala celu površinu kutije i iscrtala olovkom motive koje ću posle obojiti. Možda ćete primetiti da sam na jednoj stranici ostavila reljefne fleke od lepka, odlično su se ukopile u šare kojima sam ukrasila kutiju.

Obojte sve i pustite da se osuši.


Sve ovo mi je bilo jako zabavno, i naknadno sam rešila da na kutiju dodam i poklopac.
Još jednom rezanje, dva komada koje sam zalepila jedan za drugi – jedan veći i jedan manji, ukrojeni tako da kutiju zatvaraju bez pomeranja.


Odgore mora ići nešto za čega ću držati poklopac dok ga otvaram: drvena kugla i čip veličine novčića, zalepljeni jedno za drugo, pa posle bojenja na poklopac.

Pronašla sam i drvene figurice prvobitno namenjene za džambo-pijune za dečije igre tipa Ne ljuti se čoveče, odlične da posluže kao nogice.
 
I evo je, konačno, šarena i luckasta, kočoperi se na mom radnom stolu!

Kad sam zadovoljno spakovala svoje gel-olovke, zaključila sam da mi je potrebna i poličica za bezbroj kutijica sa perlicama...
Ima li ovom kraja?!?